Kuvati glavom-pisati srcem
KUVATI GLAVOM – PISATI SRCEM
Svaki dan nesto kuvaju. Jedan dan je to nesto egzoticno, drugi dan je to nesto srpsko, treci nesto slatko i tako redom, iz dana u dan mi preporucuju razne recepte za dorucak, rucak, veceru, uzinu...Najvaznije je kazu, bez obzira sta kuvate, kuvati srcem. Ljubav kojom zacinite svako jelo daje onaj poseban ukus, a sto je najvaznije, nista ne kosta. I tako svaki dan, kazem sebi kako cu sutra skuvati rucak srcem i ljubavlju. I evo kako to izgleda: stavim kecelju sa osmehom, radosno uzmem kutlacu u ruke i eto me. Najvazniji zacin je tu, i stvarno nije me nista kostalo. Medjutim vec kod svakog sledeceg sastojka nailazim na problem. Kosta me ljudi! Ako danas napravim piletinu u sosu od pecuraka i belog vina i salatu od paradajza, feta sira i maslina, pa sve to jos sa maslinovim uljem – kao da bude zdravo, nece mi ostati nista drugo nego da narednih dana lizem serpe koje sam koristila za spremanje tog rucka.
Neka se ne naljute kuvari, voditelji, kuvari-voditelji, voditelji-kuvari, ali pisem srcem( i to me stvarno nista ne kosta) ali mislim sa bi oni trebali ubuduce da kuvaju glavom, jer bi onda ta jela kuvali i neki drugi osim njih.