Subota, Mart 29, 2008
Ideali u naboranoj ruci
Rekla sam ideali, možda su snovi, možda su želje...možda ime nije ni bitno...to su moji ideali, moji snovi, moje želje, moja Kaliopa koja je uvek tu... Uvek je i bila tu, u mojoj ruci, u mojim prstima u mojim mislima...
Govorili su mi da će nestati, da će otići sa prvim naborima, sa prvim žuljevima na dlanovima…Nisam im verovala. Zašto bi otišli?
Rekli su otići će, niko ih nije zadržao…Pregaziće ih stvarnost, nećeš ih želeti… Znala sam i tad da oni ne govore o mojim idealima, mojim snovima, mojim željama…
Nisu otišli, još uvek su tu, onako vedri i lepi, skrivaju se u naborima, odmaraju na dlanovima…
Vrlo lepo,zaista.
Sumrak ideala
Citajuci sta ste napisali ovde, pomislila sam- da li su iciji ideali ikada nestali, ali zaista nestali? Ne verujem. Mozda nam se samo ideali menjaju, kao sto ste spomenuli, sa borama, i zuljevima- oni nase ideale menjaju ili mozda samo oblikuju, ali ne... nikada ih ne obrisu.
Mozda neki od nas ne zele pricati o svojim idealima, pomisljajuci kako im time negiraju postojanost i stvarnost?
Ali, na kraju, sta stvarnost ima sa idealima? Apsolutno nista. Jednom ostvaren ideal vise nije ideal i njega ubrzo zamenjuje novi...
ideali...hmmm...
Ideali...Za njh ne postoji definicija...Oni su skriweni u nama...Potrebno je samo da ih pronadjemo...
Lep ti je blog,usput...