Nedelja, Mart 30, 2008
Na crnoj tabli nesrece ja crtam lice srece
NA CRNOJ TABLI NESRECE JA CRTAM LICE SRECE
Svakom, ko je bar jednom stajao u redovima sa zeljom da dodje i red na njega, da vec jednom zavrsi sa tom birokratijom – bar za taj mesec, je dobro poznato ono sivilo lica, gorcina glasova i tezina uzdaha. Uvek i svugde isto crnilo. Pa, dokle tako!? Da li ce ikada drzavne sluzbe biti efikasne, da li ce ljudi ikada stati iza mene kad dodju kasnije,da li cu ikada imati kompletnu dokumentaciju? Poznato vam je ovo, zar ne?
E, pa dragi moji, sve to vise ne mora da izgleda tako! Ja sam nasla resenje za sebe, a sigurna sam da isto mozete i vi, samo ako se malo potrudite. Dok pisem ovaj tekst, ispred mene je jos 50-ak brojeva, odnosno ljudi koji kao i ja zavrsavaju peripetije oko zamene zdravstvene knjizice. Na drugom kraju cekaonice vidim mladica koji se nesvesno smeska citajuci neku knjigu, pored mene cupka devojka sa slusalicama u usima, a na klupi sede deda i baka koji zajednicki resavaju ukrstene reci i smeju se tome kako su nekada mogli to da urade za pet minuta, a sad cak iako ih je dvoje to zahteva malo vise vremena i pomoc resenja sa pretposlednje strane.
Ja sam svoj spas nasla u pisanju i spoznaji da uvek postoji nacin da se na crnoj tabli nesrece nacrta lice srece.
U mojoj varosi su barem "opstinske" stvari lepo resene. Ceka se 5 minuta (!!!!) a dosta dokumenata mozete da narucite na kucnu adresu preko interneta (!!!!!)
A ne zivim na Marsu, vec u zemlji cuda, Srbiji
Rekla bih da moj predhodnik zivi u Indjiji :)
Ali, da... spas od svega toga... pisanje, ali pre pisanja... POSMATRANJE.
Na srecu, licno do stadijuma pisanja nisam stigla... samo ih gledam :|